DOBRE IGRICE

Da bi neka racunalna igrica kod mene prosla s dobrom ocjenom, mora ima ti neke  jako dobre "osobine " . Kao prvo, mora biti uzbudljiva, napeta i po mogucnosti poprilicno krvava. Ne smije biti jednolicna i dosadna. Radnja mora biti dinamicna, mora se stalno nesto dogadati. Takva igrica me mora drzati prikovanim za ekran dok me ruke ne zabole od udaranja po tipkovnici.

 Drugo, grafika mora biti jako dobra. Igrica s grafikom kakva je bila prije 53 godine je dobra jedino za reciklazu. Grafika dobre igrice ne smije biti na razini dvodimenzionalnog " Super Maria " .  Ljudi i stvari na ekranu mora izgledati kao da su upravo pokraj mene.

Trece, radnja osim sto mora biti dinamicna mora biti i zanimljiva. Moram se uziviti u tu igru, kao da sam ja zapravo lik kojim upravljam. Tako da zaboravim sve sto je oko mene osim tog malog ekrana. Sve sto se dogada u igrici mora se dogadati s nekom svrhom. Mora postojati razlog zasto je lik na ekranu krenuo lijevo, a ne desno.

 I kao cetvrto, dobra igrica mora biti i opsirna. Ne smije mi nakon pola sata igre pisati " You won. Game over! " . Nego za tu pobjedu moram igrati 2 mjeseca, pobijediti 1500 raznih neprijatelja i proci put od pustinje do prasume. Na kraju moje najbolje igrice su : " God of War " , " GTA " (svi dijelovi) i naravno " World of Warcraft" .

WORLD OF WARCRAFT

World of Warcraft (krace WOW)  je napoznatija, najigranija i dokazano najbolja racunalna igra na svijetu. Ta igra spada u MMORPG igre i najrasprostranjenija je igra te vrste u cijelom svijetu. WOW igricu igra preko 15000000 ljudi diljem svijeta. To samo  dokazuje kako je igra zarazna. Ja sam isto tako vjeran obozavatelj WOW-a i mislim da ga nikad necu prestati igrati.

 WOW je igra koja je posebna po tome koliko je zapravo dobro napravljena i razvijena. U toj igri ti samostalno radis svog lika, imas hrpu rasa, klasa, boja, oblika, velicina. Kad jednom napravis svog lika ulazis u svijet Azerota. To je jednostavno ogroman (vjerojatno najveci ikada napravljen) svijet u kojem ti mozes raditi sto te je volja. Taj svijet toliko ostavlja dojam stvarnosti i toliko je napravljen u detalje da ostavlja bez daha. U tom svijetu su i svi ostali igraci s kojima mozes komunicirati, s kojima se mozes udruzivati, stvarati grupe. S ostalim igracima ili sam mozes rjesavati par tisuca questova, ubijati oko tisucu vrsta raznih cudovista i istrazivati taj ogroman svijet.

WOW je igra koja ostavlja dojam kao da je golema grupa ljudi na njoj radila oko 50 godina kako bi napravila tako dobru igru. Trenutno Blizzard radi na izradi 4 nastavka WOW-a i mislim da cu poceti sijeci glave ako taj dio ne bude krenuo u prodaju do nove godine. To da je igra WOW stvarno kvalitetna se vidi i u tome sto se igranje placa, na bonove, dva mjeseca igre, dvjesto kuna. Sadav vise necu vise nista pisati o WOW-u, jer bi za opisivanje cijele igre trebao naci izdavaca koji bi izdao tu knjigu. Ako vas zanima igra, probajte, vjerujte mi, necete pozaliti.

DOBRI FILMOVI

Zbilja dobri filmovi, bar po meni, su u danasnje vrijeme dosta rijetka pojava. Pogotovo na hrvatskoj televiziji. Da bi neki film bio dobar, mora imati neke odredene karakteristike.

Kao prvo, mora biti dobro napravljen, mora se netko potruditi oko njega. Kad cujem da je Hollywodska ekipa na nekom filmu radila tri godine, znam da je to vjerojatno dobar film. Kvalitetan film nece izaci iz trecerazredne Bogtepitaj produkcije. Drugo, u njemu moraju glumiti vrhunski i poznati glumci koji znaju svoj posao. Kad vidim neki film na televiziji, prvo pogledam glumce koji u njemu glume. Ako vidim da su to neki nepoznati nazovi glumci za koje nitko nikad prije nije cuo, kako ce onda film biti dobar. Trece, redatelj mora isto tako mora biti dobar, iskusan i poznat po svojim filmovima. Nemoze doci neki lik iz Tunguzije i sad tu prikazivati svoje filmove(sto se jako cesto dogada).

 I najvaznije, film mora biti po necemu poseban, mora imati " ono nesto " . Film ne smije biti dosadan, jednolican i glup. Mora imati nesto sto te priljepi za ekran i natjera da ga odgledas do kraja. Mora te natjerati da se rasplaces, razbjesnis ili dobro promislis o necemu. Na kraju, moji najbolji filmovi su "Star Wars" , "Gospodar prstenova " (svi nastavci) , a od novijih filmova "Avatar"

MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ

Moj najbolji prijatelj je Dominik Garašić. Da netko usporedi Dominika i mene rekao bi da smo totalno različiti. On je visine omanjeg nebodera i ima oko 500 kila (dobro je stajati pokraj njega jer zaklanja sunce). A ja sam nizak, nespretan i mršav.

Ali unatoč različitosti izvana mi smo dosta dobri prijateli. Slušamo istu vrstu glazbe, imamo slične hobije, pa čak i sličan način razmišljanja. Dominik, zvan Migoš mi je dobar prijatelj zato što s njim nikad nije dosadno, uvijek je zabavan i s njim uvijek imam o čemu pričati. Uz to, znam da me nikad neće iznevjeriti ili izbrbljati neku tajnu koju sam samo njemu povjerio.

 Poznajem Dominika tek od 5 razreda, a sprijateljili smo se tek na početku 6. razreda. Kad sam prvi put ugledao Migoša na početku 5. razreda, mislio sam da je to sigurno neki delikvent i huligan. Mislio sam da ga se trebam kloniti u širokom luku.

 Ali brzo sam se uvjerio da nije tako, da je Dominik dosta normalan i pristojan. Da se baš ne druži s Brdaričem i drugom razbijackom elitom nase skole. Unatoč mirnoći i pristojnosti, Dominik nije neki čudan lik s kojim se nitko ne druži. Nego je baš onakav prijatelj kakav bi svatko trebao biti.

KAD ODRASTEM BIT ĆU...

Još nisam točno odlučio što želim biti kad odrastem. Važno mi je samo da završim neku dobru školu i fakultet. A poslije neznam, vidjet ću. Znam da ne želim raditi dvije vrste stvari.

Prva je posao u nekom zagušljivom uredu u kojem jedino neću buljiti u računalo na pauzi za ručak. Mislim da bih se radije ubio nego do mirovine ponavljao istu radnju u malom uredu.Druga, možda još gora, je da radim negdje u škveru ili na gradilištu. Da radim 25 sati dnevno za minimalnu plaću. Da se ustajem ujutro u 4 sata a idem spavati u ponoć.

 Mislim da bi najbolje bilo da postanem neki direktor koji će samo naređivati i dolaziti na posao kad mu se prohtije. Koji neće ništa raditi, a ipak imati popriličnu plaću. Ili druga mogućnost da postanem neki znanstvenik.Ali ne onakav koji će raditi pokuse u laboratoriju. Nego neki pustolov i istraživać prirode koji će biti svijetski poznat po svojim pothvatima i izumima. I da po mogućnosti umrem jako star na jednom od svojih istraživanja gdje će mi krokodil odgristi glavu ili tako nešto.

MOJI HOBIJI

Moj najdraži hobi je tenis. Bavim se tenisom već 5 godina i još mi nije dosadio. Već kad sam prvi put primio reket u ruke znao sam da ću se tim sportom baviti cijeli život. Iako nisam nešto posebno brz ni jak tenis mi dosta dobro ide.

 Osim tenisa, jako volim i skijanje. Obažavam to spuštanje niz planine prekrivene snijegom. Iako je skijanje puno opasnije od tenisa isto tako je puno uzbudlivije. Uz to, svake školske godine bar par puta odem na neki planinarski izlet. Čim viša i strmija planina, to bolje. Svako ljeto na moru omiljeni sport je plivanje i ronjenje. Ali ipak, u ronjenje i plivanje se upuštam samo ako nemam svoj reket uza se. Zato što ipak najviše uživam u napucavanju malih, žutih loptica.

Svaku jesen, ne mogu izdržati dva tjedna bez da odem s ujakom u lov. Svo to uzbuđenje i šuljanje mračnim šumama. I naravno vikanje i pucanje kad napokon netko ugleda životinju.

MOJA SKOLA

Skola u koju idem svaki nesretni dan vec dvije godine zove se Osnovna Skola Mihaela Siloboda. Nalazi se u malom selu za koje vjerojatno nikad niste culi. To selo se zove Sveti Martin pod Okicem.To je mjestasce negdje u brdima Bogu iza nogu blizu grada Samobora i Zagreba.

 Unatoc tome, mislim da je to jedna od najboljih skola za koje sam ikad cuo. Skola je mala, ima oko 300 ucenika. I bas zato nema nekih posebnih ispada, delikvenata, ukora, incidenata ni intervencija policije kao u skoli Sveta Nedelja u koju sam trebao ici. Skola Sveta Nedelja ima 1500 ucenika i Hitna pomoc je normalna pojava pred njom.

Skola je relativno nova, ucitelji i profesori su dosta dobri i vecinom normalni. Uz to, to je jedna od najcistijih skola i skola s najljepsim okolisem u cijeloj Hrvatskoj. Po meni, to je i skola s najboljim uciteljima, ucenicima, najljepsa i najuredenija skola. Mislim da bi se rijetko gdje u Hrvatskoj mogla naci tako idilicna skola.

Ta skola je i neobicna (u dobrom smislu) po tome sto se, bas zbog toga sto je skola tako mala, svi poznaju. Svi su sa svima dobri i bas zato ima malo velikih incidenata. za nekoga ko je naviknut da u ogromnoj skoli svaki dan vidi neko lice koje nikada do tada nije vidio, to moze bit jako cudno. Zbog svega toga, mislim da sam veliki sretnik sto idem u bas tu skolu